Postovi

DAN BEZ OSMIJEHA JE PROTRAĆEN DAN

Slika
Koliko kilometara stane u sedam dana? Koliko misli, očekivanja, radosti i neizvjesnosti? U ovih sedam dana stalo je mnogo kilometara, koji su pređeni sa nevjerovatnom lakoćom, jer je cilj bio izvjestan i dugo očekivan. Meni je u tih sedam dana stao cijeli jedan život i sva radost zbog njegovog postojanja! Subjektivan osjećaj – ne tako davno rodila se najdivnija djevojčica... Objektivno, poslije ovih sedam dana, jutros kada sam je vidjela, nakon njenih pređenih bezbroj kilometara, djevojčica je odavno porasla... Porasle smo i ona i ja, dok je gledam kako se penje sa ruksakom na leđima prema kući. Moje godine odavno već ne određuje datum mog rođenja u novoj godini. Broj mojih godina ogleda se u nizu naših zajedničkih uspjeha, radosti i tuga na putu do danas. A danas? Danas se pivodi kraju jedno poglavlje života zvano osnovna škola. Dok je gledam kako se penje prema meni, shvatam da je vrijeme da je pustim da odraste i u mojim očima i da uživam u novom poglavlju i novim počec
Objavi komentar
Pročitajte više

(O) NEOBIČNIM LJUDIMA

Slika
Šta je „zašto“ vašeg dana? Zašto ste se probudili? Zašto ste obukli to što ste obukli? Zasto ste pojeli to što ste pojeli? Šta je razlog koji vas pokreće? Na kraju svakog dana sigurna sam da svima fali još malo vremena da završe dan kako bi željeli. Vrijeme je apstrakcija koju većina doživljava onako kako nam je nametnuta – brojevima na časovniku i u kalendaru. Da li je to baš tako? Primjetili ste – u jednom danu neko uspije da proputuje pola Crne Gore jer mu je to u opisu posla, i da se vrati kući na ručak. Neko ne uspije da spremi ručak na vrijeme. Stvar je u tome kako se organizujemo u vremenu. Radi se o tome zašto smo nešto započeli. Danima razmišljam o tome, kako da unaprijedim svoj život. Kako da produžim dan? Zapravo, kako da ga što ljepše iskoristim. Znate, sve manje mi je važno šta drugi misle o meni, koliko god da su mi bliski, sve više mi je važno šta ja mislim o sebi! Posmatram samo kakve su posledice mog takvog razmišljanja i ponašanja. Došla sam do zakl
Objavi komentar
Pročitajte više

MOŽE TO I BOLJE

Slika
Koliko često je svako od nas bio u situaciji da nešto ne uradi ili se ne obrati nekome zbog predrasuda? Znate ono kad unaprijed imate izgrađen sud o nekome ili nečemu... Ovih dana to je bila moja tema za razmišljanje. Dugo, već mjesecima, imam određeni stav prema nekim ljudima za koje smatram da imaju određeni stav prema meni. Naravno, u skladu sa tim nisam htjela da ostvarim komunikaciju sa njima. Važno je da znate da je taj moj stav baziran na mojim pretpostavkama. I sad mislim – koliko je to glupo – pazi, ja mislim da neko nešto misli. I? I ništa! Upravo tako, dani prolaze, život se dešava, ali preokret, promjene, ono što mi je potrebno se ne dešava. Upravo zato što ja mislim da neko nešto misli o meni... I kako to obično biva, kada tražiš nađeš, uglavnom na nekom neočekivanom mjestu ili u neočekivano vrijeme. Ja sam se probudila sa odgovorom, tj. sa pitanjem. A šta ja mislim o meni? Eto kamena koji je sve vreme sprečavao da se moji točkovi pokrenu naprijed! Dakle – ni
Objavi komentar
Pročitajte više

GOSPODINE POSLODAVAC, NE HVALA!

Slika
Biti normalan danas je apstraktan pojam, mada ja i nisam neki predstavnik normalnog za mnoge iz mog okruženja... Pitam se – šta bi bilo kada bismo svima iskreno govorili šta o njima u datom trenutku mislimo? Zamišljam situaciju gdje kažem – „Ženo – ti nisi normalna! Ti si užasna! Nemaš pojma o životu!“ I onda slijedi rečenica koja me vrati u realnost, a nastavak glasi – „Sredi svoj život počni od sebe, pa onda meni pridikuj!“ E tu stanem svaki put u poslednje vrijeme, i nalet ljutnje, bijesa ili nerazumijevanja prema nekom mom sagovorniku splasne u potpunosti. Jer imam svoj život i jedino na njega mogu uticati. Ili recimo tamo neki poslodavac, rođen pod određeno složenim zvijezdama i šta god da uradi ili ne uradi, on ostaje poslodavac iako ne zna da formuliše dvije smislene složene rečenice zaredom. Ne, on ne zna ni da ih razumije kada mu ih uputite... Eto takav ti kroji sudbinu i određuje raspored tvog vremena, određuje kada ćeš da dođeš i kada ćeš da odeš, kome ćeš se
Objavi komentar
Pročitajte više

SVE JE KOD NAS NEKAKO „UVRNUTO“

Slika
Dom je tamo gdje se sklupčaš u najslađe usnule mirise i možeš zaspati poslije svega što je prošlo tog dana, prije svega što novi nosi. Ono što snagu daje je najdraži dječak koji se namjesti uz tebe kada mu priđeš i grliš dok spava. Dok premotavaš film toga dana – sve nestašluke opraštaš i žao ti ako si vikala ili kritikovala ili još gore, propustila dan sa njim zbog drugih obaveza. A onda praštaš sebi jer te i u snu osjeća i raduje ti se. Ono što snagu daje je analiza serije koju počneš da pratiš sa svojom tinejdžerkom i koja te vrati u te godine, ni malo bezbrižne, jer ne znaš kako da se ponašaš kada se prvi put zaljubiš. Da li da kažeš kući i šta da kažeš. Hoće li te razumjeti? Hoće li ti se narugati? To prepričavanje epizode koju propustiš zbog već pomenutih drugih obaveza odvede do nevjrovatnih priča... I to je super, to kada propustiš epizodu tog dana, epizodu čije prepričavanje odvede u događaje toga dana ili neispričane događaje prethodnih dana. To su čarobni razgov
Objavi komentar
Pročitajte više

DO MENE JE!

Slika
     U mojoj ulici bilo je mnogo djece, različitih imena, interesovanja, porijekla... ali nam je djetinjstvo bilo zajedničko. Okolnosti su nas razdvojile, svi smo raštrkani na sve strane bukvalno... Zamišljala sam tako, kao mlađa, kako neki izgledaju, kakav im je glas. Koliko su drugačiji od mene i da li oni mene pamte... Priznaću vam nešto: Kada si iskren – zaista će se ostvariti! Zbog načina na koji smo razdvojeni i gdje smo sve raštrkani nikada po nekoj logici ne bi postojala mogućnost susreta ili komunikacije. Svako je od nas ove godine proživio na svoj način, ni malo lagan. Ali, godinama kasnije sve se složilo i postavilo tačno kako treba. Živi, zdravi i nasmijani potražili smo i pronašli jedni druge. Praznina zvana djetinjstvo ispunjena je i ja mogu dalje uz podršku voljenih iz ulice. Mogu opet biti dijete! Mogu biti dobar roditelj, dobar čovjek. Mogu biti srećna. Otkako je prekinut period mog ranog djetinjstva, tj. ne prekinut već potpuno presložen, isprekidan,
Objavi komentar
Pročitajte više

MALI PIRAT

Slika
U proteklih sedam dana, pet puta sam izgubila u monopolu, tri puta bankrotirala i dva puta priznala poraz u korist mog mlađeg sina... Igra predugo traje, a nas je dvoje i ishod je već poznat. On pobjeđuje, ali zaista, toliko vjeruje u pobjedu i tako bude, uprkos mom taktiziranju. Izgradismo i cijelu imperiju od lego kockica i jedan neprikosnoveni izum. Još bismo to nadograđivali ali nam ponestalo materijala. Osim monopola, proživjeli smo fantastičnu avanturu čitajući knjigu. Kada sam je ugledala u knjižari oduševila sam se, morali smo je kupiti. Mališa u početku baš i nije bio oduševljen, ali kada smo počeli sa čitanjem odlično smo se zabavili. Vratilo me to u njegove godine, osvježilo i rasteretilo sumorne misli koje mi sve teže pristupaju. Čitali smo je zajedno, jer sam htjela da proživim sve opet i da se vratim bar na kratko u dane djetinjstva kada sam tu knjigu prvi put pročitala. Oh, nisam vam se valjano ni predstavila. Majka sam dvoje djece, hrabre djevojčic
Objavi komentar
Pročitajte više