Mama, ti si luda

Koliko kilometara stane u sedam dana? Koliko misli, očekivanja, radosti i neizvjesnosti? U ovih sedam dana stalo je mnogo kilometara, koji su pređeni sa nevjerovatnom lakoćom, jer je cilj bio izvjestan i dugo očekivan. Meni je u tih sedam dana stao cijeli jedan život i sva radost zbog njegovog postojanja! Subjektivan osjećaj – ne tako davno rodila se najdivnija djevojčica... Objektivno, poslije ovih sedam dana, jutros kada sam je vidjela, nakon njenih pređenih bezbroj kilometara, djevojčica je odavno porasla... Porasle smo i ona i ja, dok je gledam kako se penje sa ruksakom na leđima prema kući. Moje godine odavno već ne određuje datum mog rođenja u novoj godini. Broj mojih godina ogleda se u nizu naših zajedničkih uspjeha, radosti i tuga na putu do danas. A danas? Danas se pivodi kraju jedno poglavlje života zvano osnovna škola. Dok je gledam kako se penje prema meni, shvatam da je vrijeme da je pustim da odraste i u mojim očima i da uživam u novom poglavlju i novim počec

Šta je „zašto“ vašeg dana? Zašto ste se probudili? Zašto ste obukli to što ste obukli? Zasto ste pojeli to što ste pojeli? Šta je razlog koji vas pokreće? Na kraju svakog dana sigurna sam da svima fali još malo vremena da završe dan kako bi željeli. Vrijeme je apstrakcija koju većina doživljava onako kako nam je nametnuta – brojevima na časovniku i u kalendaru. Da li je to baš tako? Primjetili ste – u jednom danu neko uspije da proputuje pola Crne Gore jer mu je to u opisu posla, i da se vrati kući na ručak. Neko ne uspije da spremi ručak na vrijeme. Stvar je u tome kako se organizujemo u vremenu. Radi se o tome zašto smo nešto započeli. Danima razmišljam o tome, kako da unaprijedim svoj život. Kako da produžim dan? Zapravo, kako da ga što ljepše iskoristim. Znate, sve manje mi je važno šta drugi misle o meni, koliko god da su mi bliski, sve više mi je važno šta ja mislim o sebi! Posmatram samo kakve su posledice mog takvog razmišljanja i ponašanja. Došla sam do zakl