Mama, ti si luda

U proteklih sedam dana, pet puta sam izgubila u monopolu, tri puta bankrotirala i dva puta priznala poraz u korist mog mlađeg sina... Igra predugo traje, a nas je dvoje i ishod je već poznat. On pobjeđuje, ali zaista, toliko vjeruje u pobjedu i tako bude, uprkos mom taktiziranju. Izgradismo i cijelu imperiju od lego kockica i jedan neprikosnoveni izum. Još bismo to nadograđivali ali nam ponestalo materijala. Osim monopola, proživjeli smo fantastičnu avanturu čitajući knjigu. Kada sam je ugledala u knjižari oduševila sam se, morali smo je kupiti. Mališa u početku baš i nije bio oduševljen, ali kada smo počeli sa čitanjem odlično smo se zabavili. Vratilo me to u njegove godine, osvježilo i rasteretilo sumorne misli koje mi sve teže pristupaju. Čitali smo je zajedno, jer sam htjela da proživim sve opet i da se vratim bar na kratko u dane djetinjstva kada sam tu knjigu prvi put pročitala. Oh, nisam vam se valjano ni predstavila. Majka sam dvoje djece, hrabre djevojčic

Kada je sve protiv tebe znači da si na dobrom putu... Ovi dani, kada znaš da će nešto da se desi, da je promjena neizvjesna, samo još ne znaš kakva, nadaš se najboljem a i od sebe kriješ da si spreman na najgori ishod...takvi dani dobro dođu da shvatiš gdje ne želiš biti. Dobro dođu da daš obećanje sebi da više nikada nećeš dozvoliti da se u nekoj takvoj situaciji nađeš. Naravno da su dobre takve situacije, odlične su, najbolje za dane koji slijede. Za obećanja koja sebi daješ i moraš ih ispuniti jer ne znam ko je suroviji – veče koje ne dozvoljava san ili jutro koje te napominje na misli sa kojima si zaspao (ako si uopšte zaspao). E tih dana moraš znati da se sve ruši da bi se ponovo gradilo J Tada na sebe navuci svo strpljenje ovoga svijeta i čekaj. Ne radi ništa, već se sve ruši, bolje ti je da sačekaš. Ne tuguj, da je valjalo trajalo bi. Sačuvaj uspomenu na lijepe emocije iz tog vremena i sa tim lijepim emocijama kreni u san i u novi dan. Neka lijepe emocije privuku

Da li ste znali da je vaš partner odraz vas? Ja nisam! Prvo sam se nasmejala – nemoguće! Nas dvoje potpuno suprotni jedno drugom... Ipak, moram priznati, dobro sam se zamislila oko ove rečenice! I tako sam dobila želju da vam predstavim svog partnera u kući, u porodici, u životu. U svakoj dilemi koju mi on svjesno ili nesvjesno riješi. U svakom izazovu koji mi život nosi, jer on je vezan za svaki izazov sa kojim se suočim. Od njega sam puno naučila kako u svakodnevnim okolnostima, kroz izuzetne i lijepe događaje i iskustva, do onih najtežih, mučnih o kojima drugima ćutimo i ne pominjemo ih međusobno često ili nikako. Znate, on je fantastičan primjer ostvarenja čuda u mom životu. Čovjek koji se u potpunosti promjenio, samoinicijativno da bi sačuvao ono najljepše u sebi, u meni... Promjenio se zaista sasvim a ostao isti, kakvog ga zapravo znam. Ne znam kako ovo bliže objasniti. Čovjek koji u tišini svakoga dana radi ono što voli i to svakim danom dobija novi sve bolji oblik

Sudbine nam se prepliću kroz živote. Neki su nam ljudi rod najrođeniji, a genetski ne postoji ukrštanje. Jednostavno, sretneš ih i to bude to, za cijeli život. Ima tih radosti koje s takvima dijelimo. Kao, recimo, pivo na plaži. Godine života nam prolaze, ali kad se sretnemo, na pitanje „šta ima?“ ima mnogo da se ispriča. I onda daljine budu blagoslov i razgovor i druženje učine posebnim, jedinstvenim... učine da sve vrijeme stane u te zajedničke trenutke. Onda te daljina inspiriše da vrijeme koje tu daljinu čini sve kraćom do sljedećeg susreta, bude kvalitetno ispunjeno.  Zahvaljujući takvima znaš da život ma koliko težak može biti smiješan. Sve zavisi kako gledaš na sve to što se zbiva i da li su ti cipele odgovarajuće . Jer nisu sve cipele za svaku priliku. Eto, komšinica je u problemu, muž stalno pije, pa ona dođe kod dobrih ljudi da se izjada, bude joj lakše. Životi se prepliću, to je nevjerovatno kada povežeš dvije priče. Pošao čovjek na svadbu, sredio se, obukao odi