Mama, ti si luda

Znam jednu ososbu, veoma posebnu i originalnu. Ona je u nekom svom komentaru napisala kako nema idole. Hm, osobo draga, možda mi nisi idol, ali inspiracija definitvno jesi! A to   da radimo potpuno drugačije stvari, pišemo i razmišljamo drugačije znači samo da si ono što radiš odradila odlično! Biti drugačiji u moru istih, a da pri tom nisi gej, feministkinja ili vorteks pozitivac danas je izuzetak, a mogu reći i hrabrost. Biti drugačiji i svjesno istupiti iz gomile, a dosljedno sačuvati sebe, to je umijeće! Imati nekog takvog uz sebe, da uz sve obaveze koje ima, i pored svih ljudi koje zna uvijek ima vremena za kafu i razgovor, to je za mene sreća! Upoznala sam je kroz posao, posao koji sam prije radila... Kaže, ja sam bloger... Hm, bloger, hajde da vidimo i to čudo. Pri prvom susretu je razbila sve moje predrasude! Ni trunku sujete nisam osjetila! Nesebično dijeli svoja iskustva, a uvijek rado sasluša svaku sugestiju. Prošlo je puno vremena, godina sigurno kako se nismo n

The best is yet to come, ok to smo apsolvirali... Ovih se dana pitam – šta se dešava kada dočekaš sve što čekaš? Da li prepoznajete taj momenat? Da li postajete svjesni promjena ili ih i dalje uporno čekate a one dolaze i prolaze pored vas jer od čekanja i upornog truda da bude ne shvatate da već jeste ? Evo, meni je na primjer prazan novčanik (opet to pominjem jer sam o tome već pisala pa se nadovezujem)... Iskreno to me i navelo na slijedeće misli koje ću vam ispisati. Zapitala sam se šta mi fali, pisala sam – nešto definitivno radim pogrešno... I onda, sagledavajući svoj život, gdje sam danas i kakav život živim, uvidjela sam da uprkos svemu ja idem naprijed. Svakog od nas život šamara na svoj način, i svi mi se po nekad pogubimo, ostanemo bez daha zbunjeni, srljamo... Ali kada jednom „stanemo na loptu“ i instinktivno zastanemo da uzmemo vazduh, nakon toga mnogo snažnije zaronimo, nastavljamo dalje. Neki od nas kroz brzake života vječito srljaju i instinktivno grabe v