DO IT YOURSELF!

Bliži se kraj ove godine – ali i početak Nove... Radije na sve to gledam kao na novi početak. Taj trenutak završnog odbrojavanja i prelazak iz Stare u Novu je poseban svima nama. Proslavljamo jedan sasvim novi početak koji nam svima daje vjetar u leđa za nove poduhvate.
Mislim da nema bolje teme od Nove Godine za početak pisanja dnevnika jedne mame!
Tako ću početi i ja... Posmatram - sve oko mene  lagano dobija praznični izgled.Ulice grada, izlozi, prodavnice... Vrijeme je da se i mi ukrasimo  i dotjeramo za ispraćaj ove i doček Nove. U mjesecu smo kada svi najviše vremena provodimo spremajući se i ukrašavajući poklone koje, za ovaj divan dan u godini, darujemo jedni drugima.
Vrijeme koje provodim sa svojom porodicom me inspiriše da budem bolja. Zaboravila sam neko vrijeme da su prave vrijednosti u nama, i da se to ne može platiti novcem. Zaboravila iz želje da svojoj porodici budem najbolja... srećom, tu su da me isprave svojim praštanjem, smijehom i fantastičnim idejama. Otkako sam počela slušati šta mi djeca savjetuju, a to su najbolji savjetnici i saveznici, doček Nove godine u našoj kući je čarolija koja traje od momenta kada decembar preuzme kormilo.
Prvo planiramo, dajemo prijedloge, sakupljamo ideje. Sunčica je tu odlična jer je njene prijedloge mnogo lakše realizovati. Veoma je praktična i po nekad joj zavidim na toj osobini. Obožavam ići u kupovinu sa njom. Mališa je zanimljiv jer se planiranju i pravljenju ukrasa beskrajno raduje. On je zadužen za recepte i kolače. Obavezno probamo neki novi recept, kolač koji svi jedemo osim njega iako je on dao svoj najveći doprinos.
Protekli sunčani vikend proveli smo u šetnji pored mora, finalizirajući spisak materijala i alata koji su nam potrebni za pravljenje novih ukrasa. Sami pravimo ukrase i poklone. Pravljenje ukrasa domu daje posebnu toplinu i osjećaj pripadnosti.
Kada odrastemo i postanemo roditelji, težimo ka perfekciji – sklad boja i oblika ukrasa na jelki i pored nje. Po mogućnosti da nam se slaže sa namještajem koji smo već ukombinovali sa zidovima. Tako je bilo dok Sunčca nije napunila 7 a Mališa 2 godine. Sjećam se, stajala sam pored njih pazeći da mališa ne obori jelku sa svim ukrasima koje je Sunčica postavljala. Sjećam se i da sam joj govorila – to bi mogla tu, to stavi tu, vidi, ne tako, to se ne slaže...  I dok me ona slušala i uvažavala sve što govorim - čarolija je nestala, a ja nisam mogla povući izgovoreno i vratiti vrijeme... Srećom, djeca nas bezuslovno vole, brzo zaboravljaju i praštaju sve!
Slijedeće ukrašavanje sam im prepustila. Radila sam, a njima je baš bilo bitno da počnemo sa kićenjem. Ok. Tu vam je tata, a ja ću vam se pridružiti kada dođem.
Kada sam došla – imala sam šta vidjeti... Sunčica i Mališa su bili veoma zadovoljni svojim učinkom. To je bila njihova jelka! Mališa je usput improvizovao i pravio ukrase... Tako je malo potrebno da budemo srećni.
Tada sam počela da slušam šta mi govore. Da slušam veoma pažljivo. I dalje radim, još ozbiljniji posao i u toku sedmice srećemo se ujutro za buđenje i odlazak do škole, viđamo se na ručku i u razvoženju na razne aktivnosti, svako svoje. Viđamo se dok postavljam večeru i kada provjeravam da li su obukli pidžame, oprali zube i legli u krevet... I to je lijepo jer – viđamo se i razmijenimo po koju. Imam ispunjen dan i fali mi još sati u njemu, sati koje bih provela družeći se sa njima. Jedino važno u njihovom odrastanju je da virjeme koje provodimo zajedno bude kvalitetno.  Vjerujte, jedino to.
A naša jelka, iako je svake godone ista, svake godine dobije novo mjesto.I svake godine drugačije izgleda.