MALI PIRAT

U proteklih sedam dana, pet puta sam izgubila u monopolu, tri puta bankrotirala i dva puta priznala poraz u korist mog mlađeg sina... Igra predugo traje, a nas je dvoje i ishod je već poznat. On pobjeđuje, ali zaista, toliko vjeruje u pobjedu i tako bude, uprkos mom taktiziranju. Izgradismo i cijelu imperiju od lego kockica i jedan neprikosnoveni izum. Još bismo to nadograđivali ali nam ponestalo materijala.

Osim monopola, proživjeli smo fantastičnu avanturu čitajući knjigu. Kada sam je ugledala u knjižari oduševila sam se, morali smo je kupiti. Mališa u početku baš i nije bio oduševljen, ali kada smo počeli sa čitanjem odlično smo se zabavili. Vratilo me to u njegove godine, osvježilo i rasteretilo sumorne misli koje mi sve teže pristupaju. Čitali smo je zajedno, jer sam htjela da proživim sve opet i da se vratim bar na kratko u dane djetinjstva kada sam tu knjigu prvi put pročitala.

Oh, nisam vam se valjano ni predstavila. Majka sam dvoje djece, hrabre djevojčice i dosjetljivog dječaka. Djevojčica je u pubertetu. Vrtoglavo je prošlo vrijeme pelena, loknica, maženja... Mališa ima devet godina. Mnogo je zanimljiv i smiješan, vragolast i znatiželjan... Djevojčica, osim što je predivna, veoma hrabro se nosi sa svojim pubertetskim danima. Nisam sigurna koji je to bio dan kada sve to počelo, samo odjednom nije više mala i to što bih ja da joj kupim nikako nije po njenom ukusu. Ne voli da puno pričam o njoj pa ću ovdje stati.

Pomenuh to jer sam shvatila da su mi zbog svakodnevnih briga i jurcanja na posao koji je bitan i koji nikako ne može bez mene, promakli zaista bitni momenti. Da razjasnimo, posao itekako može bez mene, a vrijeme je pokazalo da i ja itekako mogu bez tog posla. Neću reći da mi je žao tih dana, jer je to jedna lijepa škola, a CV mi izgleda odlično sa godinama provedenim na tom poslu. Shvativši šta mi je sve promaklo, odlučila sm da te propuste više ne pravim.

Sretoh komšinicu prije desetak dana sa sinčićem od dvije godine, i ćerkicom od par mjeseci. Kaže jedva čeka da malo porastu, da izađu iz te faze pelena i da im za sve treba njena pomoć. Nasmijah se... shvatiće tada da ništa ljepše nema od mirisa bebe J

Tako eto i ja, poslije cijelog dana uz monopol, mornarske priče, odgledani crtani film i pregršt maštarija o izumu koji svašta može, konačno se dokopam kreveta i kada želim da isključim svjetlo, mališa kaže „Samo još da smislim kako da riješim ovaj postupak na izumu“

„Sutra ćeš sine, treba da spavamo“

„Ne mogu sutra, samo da ovo riješim, ne brini ti“

Zaustim ja da ga ubijedim da će sutra, da sam ja mama, da treba da me posluša i spava jer se meni spava J Zaustim, ali u drugom dijelu sobe vidim Djevojčicu sa slušalicama na ušima, u svom svijetu meni stranom. Poljubim Mališu i kažem „U redu, završi to, pa spavanjac“

„Šta je, još ne gasimo svjetlo?“ pita Djevojčica

„Ne, ponekad je dosadan sa svojim objašnjenjima i izumima, ali to će mi nedostajati, neka pravi“ priđem i poljubim i nju. Ona mi se samo nasmiješi i uzvrati poljubac.

Mnogi govore i pišu o traženju ili poboljšanju sebe. Nema tu poboljšanja po meni, poboljšanje je gruba riječ. Naravno, ne želim nametati stav i biti isključiva. Sa vama dijelim moja iskustva. Nije poenta samo biti roditelj. Želim reći da je svako od nas bio dijete, fantastično, maštovito... To se vremenom zagubilo zbog važnih zadataka, obaveza, poslova... Poenta je da vratimo to dijete, dijete koje ne zna za strah, dijete kom su slatkiši jedini porok. Poenta je radovati se danas, jer juče je tamo negde, a sutra ne možemo ni da naslutimo. Poenta je da sve ima svoj razlog. Mala prehlada učinila je proteklu sedmicu predivnom avanturom.