ČUDNI ILI NORMALNI MI

Koliko se moja djeca razlikuju od druge djece? Koliko se moja porodica razlikuje od drugih?
Dijelim sa vama značajne momente u posljednjia tri mjeseca... Upućeni ste u sve bitne odluke.
Za sada donešene odluke nećemo mijenjati. Sve što ste pročitali dosada, sve čemu ova mama pribjegava pokazalo se djelotvornim, možete pokušati i sami.
Dok moja djeca odrastaju, ja se prisjećam svog djetinjstva, kako bih bolje shvatila njih, kako bih im bila bliža. Ponekad se zaboravim, ali pisala sam vam već, tu su oni da me podsjete da je dosadno biti ozbiljan...
I tako, dok njih vaspitavamo i odgajamo, ja se prisjećam kako sam mokra od kiše dolazila kući. Znam da sam obožavala da odmaram uz TV program, dok mama i tata dremaju. Bio je to kolaž edukativnog sadržaja, uz neke crtane filmove i malo muzike... Sjećam se serija i filmova koje sam gledala, knjiga koje sam pročitala. Iz ove perspektive, gdje kao roditelj mogu da posmatram moje roditelje, mogu reći da je veliki uticaj na moje vaspitanje i moju ličnost imao upravo probrani TV program na koji je bila upućena većina nas. Uz taj sadržaj smo putovali, pjevali, igrali se, učili...
Ni ovoga puta ne želim prizivati prošla vremena. Vjerujem da će se moja djeca, kada budu roditelji sjećati svog djetinjstva, odrastanja i posmatrati nas kao roditelje. Njihovo djetinjstvo je danas. Ono što želim, to je da im sjećanja na djetinjstvo budu raznolika. Da budem primjer roditelja koji žele da slijede. Naša djeca nas slušaju, ali se postavljaju prema svemu na osnovu naših djela...
Možda ljudima iz našeg okruženja izgledamo kao čudaci, to je u redu ukoliko je našoj djeci zabavno, ukoliko su zdrava i ukoliko cijene prave vrijednosti!
Tako smo i izbacili TV iz kuće. Ne zato što je TV program u našem djetinjstvu bio bolji, ne zato što volimo da budemo izuzetni čudaci... Otkako nema TV programa, mi smo više posvećeni jedni drugima, jer svako od nas ima nešto da ispriča i svakog od nas sada pažljivo slušamo. Učestvujemo u razgovoru i okupiramo pažnju jedni drugima. Upućeni smo jedni na druge.
Nemojte me pogrešno shvatiti - zahvaljujući ovom divnom vremenu koje nas više ne ograničava samo na par programa koje je neko odabrao za nas, danas je sve dostupno, pitanje je šta ćemo odabrati i na koji način će nam to koristiti. Mi biramo koji će sadržaj biti na našem TV uređaju pa tako gledamo koncerte, crtane filmove, dokumentarce i zabavne emisije... Ne postoji mogućnost da u prolazu, u potrazi za jednim TV programom, sretnemo karikature koje su danas popularne kroz razne riality sadržaje. Ne gubimo vrijeme na bespotrebnu analizu dosadnih reklama. Po meni, prikazani sadržaj na bilo kom programu nije prikladan za našu djecu. Veliki broj prikazanih emisija i TV reklama daje iskrivljenu sliku o svijetu koji nas okružuje, sliku koju nesvjesno naša djeca prihvataju i pretvaraju se u to što gledaju, sliku koja vremenom postaje naša realnost.
Ne znam ima li potrebe da pričam kako za školske projekte djevojčice od 12 i 13 godina, koje idu u razred sa mojom djevojčicom, uzimaju za primjer popularne dive koje ne znaju da izgovore složenu rečenicu... Ima li potrebe da pominjem kako većina tih djevojčica dobija podršku svojih majki koje im za prezentaciju školskog projekta pozajme svoje cipele sa visokom potpeticom i korset... Ima li potrebe da pričam o istim djevojčicama koje „tverkuju“ u svlačionici za fizičko i maltretiraju djecu koja nisu pobjegla sa časa ...
Ispravite me ako griješim, ako sam staromodna.
Ja vjerujem da je ovaj svijet fantastičan, pun lijepih mjesta, ljudi i događaja. Ja vjerujem jer je moje okruženje takvo. Ja vjerujem jer je fantastično valjati se po snijegu u planini, sakupljati šišarke u šumi, šetati pored mora, ići na koncerte, putovati, otkrivati nova mjesta, voziti po propisima i dati osmjeh drugim ljudima...
Imam još puno da vam pišem... i pisaću... možete i vi pisati meni
Toliko od čudne mene – samu sebe sam motivisala da izađem i radujem se svakom novom danu!