ISPUNJENO OBEĆANJE

Ja sam mama koja voli da obećava i ispunjava obećanja, stoga, pišem i u Novoj!
Početkom Nove godine obasipamo jedni druge brojnim željama – ljubav, zdravlje, novac uglavnom se ponavljaju... Otkako sam mama svake godine poželim da za doček iduće raspolažem sa više novca koji ću potrošiti za poklone. I svake godine isto razmišljam dok kupujem poklone iako zaista iz godine u godinu trošim više. Zapravo isto sam razmišljala, jer ono što je djeci potrebno ne može se novcem kupiti. Znam, zvuči kao kliše prethodna rečenica, ali imam obrazloženje...
Naime, od kada smo počeli sa pripremama za ovogodišnji doček, poznato vam je – koncerti, nastupi, putovanja, priprema ukrasa... I onda, tri dana pred sami doček, moja djeca dođu kući iz škole pod visokom temperaturom. Nikada se nije desilo da istovremeno oboje budu bolesni, novo iskustvo za sve nas. Sve smo stavili po strani i dali se na skidanje temperature, sirupi, obloge, masaže... U tim trenucima mojoj djeci nije bilo potrebno ništa osim nježnosti roditelja i ozdravljenje. A nama je najvažnije bilo ovo drugo, da svedemo temperaturu na normalu – da djeca budu zdrava.
Nije to prvi put da sam shvatila da je zdravlje najvažnije, i nije potrebno da se bolest desi da bi to shvatili. Ipak, prilično sam bila opterećena razmišljanjem – šta ove godine staviti u paketiće, a oni su mi vratili misli u normalu. Nova godina, Božić i ostali praznici koji nas okupljaju služe da nas podsjete koliko nam je lijepo sa najbližima. Pokloni su tu da nadomjeste pažnju za koju smo ostali uskraćeni u danima koje nismo proveli zajedno. Vrijednost poklona određuje njegovo značenje, ono na šta ili na koga nas taj poklon podsjeća.
Doček ove godine je u meni probudio razne emocije i razmišljanja.
Prije svega puna trpeza koja nas ostavlja bez daha i smanjuje broj rupica na kajišu kojim zakopčavam pantalone. Koji zapravo više nije ni potreban ali lijepo izgleda. To za sobom povlači razmišljanje da ću ove godine definitivno morati da obećam da ću raditi neke vježbe, jer sve manje ličim na osobu kojoj sam navikla da se radujem u ogledalu...
Vrijeme provedeno u krevetu između dvije usijane glave dok čekamo da sirup djeluje i temperatura dođe na normalu podsjetilo me da nam je svima potreban odmor. Čak i meni iako sam mama. Odmor od svakodnevnih dešavanja. Uvidjela sam da u toku dana imam vrijeme koje mogu provesti isključena iz svega, uključena samo na ljubav i nježnost najdražih bića. Imam sreće da sam to uvidjela dok još mogu nenametljivo provesti vrijeme sa njima.
Radost darivanja me osvijestila kako je pravi poklon radost za onog koji daruje i onog koji taj dar prima. To je još jedan zadatak na kom ću morati da radim – preraspodjela budžeta kojim raspolažem. Uvidjela sam da mogu da uštedim ako se potrudim. Srećom i to se vježba kao i sve drugo.
Dragocjeno je vrijeme provedeno sa ljudima koje volimo, koji nas čine boljima, od kojih možemo učiti... U godinama koje su prethodile počela sam da shvatam to i počela da prepoznajem i cijenim te momente. Danas sam okružena divnim ljudima sa fantastičnim iskustvima.
Godina koja mi predstoji je izgleda godina u kojoj ću morati dobro da se potrudim i u kojoj ću mnogo toga naučiti što i vama želim...