MOŽE TO I BOLJE



Koliko često je svako od nas bio u situaciji da nešto ne uradi ili se ne obrati nekome zbog predrasuda?
Znate ono kad unaprijed imate izgrađen sud o nekome ili nečemu... Ovih dana to je bila moja tema za razmišljanje. Dugo, već mjesecima, imam određeni stav prema nekim ljudima za koje smatram da imaju određeni stav prema meni. Naravno, u skladu sa tim nisam htjela da ostvarim komunikaciju sa njima. Važno je da znate da je taj moj stav baziran na mojim pretpostavkama. I sad mislim – koliko je to glupo – pazi, ja mislim da neko nešto misli.
I? I ništa! Upravo tako, dani prolaze, život se dešava, ali preokret, promjene, ono što mi je potrebno se ne dešava. Upravo zato što ja mislim da neko nešto misli o meni... I kako to obično biva, kada tražiš nađeš, uglavnom na nekom neočekivanom mjestu ili u neočekivano vrijeme. Ja sam se probudila sa odgovorom, tj. sa pitanjem. A šta ja mislim o meni?
Eto kamena koji je sve vreme sprečavao da se moji točkovi pokrenu naprijed!
Dakle – nije tu bitno šta neko misli o meni ili o bilo čemu uopšte. Kada sam ja u pitanju, bitno je šta ja mislim! Da bi se moji točkovi kretali naprijed uvijek je važno šta ja mislim.
Kako sam to primjenila u životu?
Počela sam da testiram nove recepte. Ja zaista volim da kuvam i to mi je uvijek inspirativno. Ipak, kada su kolači u pitanju, uvijek sam bila skeptična oko novih recepata. Dugo su moji ukućani jeli samo određene kolače. Na poklon sam dobila novi kuvar, da upisujem recepte u njega. Sada upisujem samo nove recepte koje probam pa ako uspije recept usvajam. Do sada sam u njega upisala svaki novi recept koji sam probala.
Dozvolila sam sebi da odem na razgovor za posao u kom nemam nikakvo iskustvo. Pa šta, naučiću, ja znam da da mogu naučiti. Dugo sam mislila kako za neke poslove treba imati završenu školu, iskustvo, kvalifikacije... Zaboravila sam pritom da sve što danas znam jednom nisam znala. 
Počela sam da ustajem baš rano, iako ne moram. Moja reakcija na to je bila – gle pa ja to mogu! Moram priznati da mi prija iako volim da spavam. Čak sam pokušala da pišem po danu i uspjelo je. Godinama, oduvijek pišem samo noću, kao to mi najviše odgovara, kada svi spavaju. Pronašla sam taj mir i po danu otkako ustajem rano, tj. na vrijeme.
Niasam razbila sve moje predrasude, ima ih još, ali ne dozvoljavam sebi da mislim šta neko misli. Te pretpostavke ne vode nikuda jer svako od nas ima razlog za neku svoju reakciju i neko svoje mišljenje. Ja želim da moja kola idu naprijed! Pa i ako zastanem nekad nije važno, sve dok imam želju da idem naprijed moći ću da otklonim sve što me ponekad u tom kretanju zaustavi.
Naravno, promijenila sam stav prema ljudima za koje sam mislila da imaju određeni stav prema meni. Pa šta i ako imaju? Dogovorili smo susret uskoro, ako ništa imaće priliku da promijene stav J



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

GOSPODINE POSLODAVAC, NE HVALA!

Slika
Biti normalan danas je apstraktan pojam, mada ja i nisam neki predstavnik normalnog za mnoge iz mog okruženja... Pitam se – šta bi bilo kada bismo svima iskreno govorili šta o njima u datom trenutku mislimo? Zamišljam situaciju gdje kažem – „Ženo – ti nisi normalna! Ti si užasna! Nemaš pojma o životu!“ I onda slijedi rečenica koja me vrati u realnost, a nastavak glasi – „Sredi svoj život počni od sebe, pa onda meni pridikuj!“ E tu stanem svaki put u poslednje vrijeme, i nalet ljutnje, bijesa ili nerazumijevanja prema nekom mom sagovorniku splasne u potpunosti. Jer imam svoj život i jedino na njega mogu uticati. Ili recimo tamo neki poslodavac, rođen pod određeno složenim zvijezdama i šta god da uradi ili ne uradi, on ostaje poslodavac iako ne zna da formuliše dvije smislene složene rečenice zaredom. Ne, on ne zna ni da ih razumije kada mu ih uputite... Eto takav ti kroji sudbinu i određuje raspored tvog vremena, određuje kada ćeš da dođeš i kada ćeš da odeš, kome ćeš se
Pročitajte više

DO IT YOURSELF!

Slika
Bliži se kraj ove godine – ali i početak Nove... Radije na sve to gledam kao na novi početak. Taj trenutak završnog odbrojavanja i prelazak iz Stare u Novu je poseban svima nama. Proslavljamo jedan sasvim novi početak koji nam svima daje vjetar u leđa za nove poduhvate. Mislim da nema bolje teme od Nove Godine za početak pisanja dnevnika jedne mame! Tako ću početi i ja... Posmatram - sve oko mene  lagano dobija praznični izgled.Ulice grada, izlozi, prodavnice... Vrijeme je da se i mi ukrasimo  i dotjeramo za ispraćaj ove i doček Nove. U mjesecu smo kada svi najviše vremena provodimo spremajući se i ukrašavajući poklone koje, za ovaj divan dan u godini, darujemo jedni drugima. Vrijeme koje provodim sa svojom porodicom me inspiriše da budem bolja. Zaboravila sam neko vrijeme da su prave vrijednosti u nama, i da se to ne može platiti novcem. Zaboravila iz želje da svojoj porodici budem najbolja... srećom, tu su da me isprave svojim praštanjem, smijehom i fantastičnim idejama. Otkak
Pročitajte više

ČETRNAEST MAFINA

Slika
„Da bi se istinski volelo treba odrasti do deteta“ Najveće mudrosti i umijeće života je najbliže nama, uvijek na dohvat ruke a mi zaslijepljeni tražimo, što smo stariji sve više...i sve se više udaljavamo od sebe i onoga što zapravo jesmo. Sjećam se, kada smo bili mali učili su nas „ne čini drugom što ne želiš sebi“. Iskreno, pamtim to kao poslovicu, kao još jednu od fraza koje su tako izrečene kao mudrost življenja ali nikada objašnjene...Ne znam da li mi je to služilo tada, ne mogu se sjetiti, ali je smisao ta rečenica dobila vremenom kada sam postala majka. Ne iz straha da će mi se desiti nešto što ne želim, već iz želje da na djecu prenesem taj osjećaj poštovanja okoline, kako bi poštovali i sačuvali sebe. Prije par dana idemo kući s posla komšinica i ja. Na zadnjem sjedištu su naše ćerke. Razgovaramo sa njima i o njima. Njih dvije pričaju o ideji da drugaricu iznenade za rođendan. Puno je tu planova, uključeno je puno drugarica, ali pokretač svega je moja ćerka. O i
Pročitajte više